Optičko vlakno ili svjetlovod je prozirna nit, najčešće izrađena od vrlo čistoga stakla ili polimernoga materijala, kroz koju se prenosi svjetlost.
Komunikacijski kanal u optičkoj komunikacijskoj mreži, sastoji se od triju glavnih dijelova:
- optičkog predajnika
- svjetlovodnog (optičkog) vlakna
- optičkog prijamnika
Osnovni dijelovi svjetlovodnog vlakna su:
- jezgra
- odrazni plašt
- primarna zaštita
- sekundarna zaštita
Jezgra služi za prijenos svjetlosnog signala. Može biti promjera od nekoliko stotina nanometara do nekoliko milimetara, ovisno o izvedbi vlakna. Može biti izvedena od stakla ili plastične mase. Indeks loma jezgre veći je od indeksa loma plašta.
Plašt služi za odbijanje svjetlosne zrake u jezgru. Također može biti izveden od stakla ili plastične mase. Indeks loma mu je manji od indeksa loma jezgre.
Primarna zaštita služi za mehaničku zaštitu plašta i jezgre. Izvodi se s pomoću tankog sloja plastične mase koja se nanosi neposredno na plašt, nakon postupka izvlačenja svjetlovodnog vlakna.
Sekundarna zaštita predstavlja dodatnu mehaničku zaštitu optičkog vlakna.
Jedno vlakno se koristi za svaki smjer komunikacije. Jedan optički kabel u sebi obično sadržava više optičkih vlakana, obično 2 do 48.
Jedna od najvećih prednosti optičkog vlakna osim brzine prijenosa je i to da se radi o prijenosu signala kroz nemetal. Time se otklanjaju problemi razlike potencijala između predajnog i prijemnog kraja, struja izjednačenja, napona induciranih atmosferskim elektricitetom itd.
Optička vlakna se obvezno koriste kod vertikalnog kabliranja, a u slučajevima kada je to opravdano koriste se i pri izvođenju horizontalnih instalacija.
